Beli Manastir

Beli Manastir

je jedini baranjski grad i administrativno središte Baranje. Izrastao je na jugozapadnim padinama Baranjske planine, gotovo na pola puta između Osijeka na jugu i mađarskog grada Mohača na sjeveru. Ime grada vuče korijen još iz srednjeg vrijeka kada je 1227. ugarski palatin Moys de Daro na svojemu imanju u mjestu Pél sagradio samostan.

Zbog toga je mjesto poslije nazvano Pél Monostor (Pélov Samostan). Kada je južna Baranja 1920. pripala tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, mjestu je pripremljena promjena naziva. Konačno, ime Beli Manastir proglašeno je tri godine kasnije, 1923. Danas je to grad s nešto više od 10.000 stanovnika koji žive u pojedinim njegovim dijelovima (Planina, Beljsko naselje, Haljevo, Palača, Sudaraš) i prigradskim naseljima Branjin Vrh, Šećarana i Šumarina). Turistički najzanimljivije mjesto na području Belog Manastira je lokalitet Lojmir na kojemu se nalaze ostaci "Pel Monoštora". Najposjećenija mjesta su: obližnje 228 metara visoko Bansko brdo, popularno izletište i vidikovac, te športsko-rekreacijski objekti s bazenima na području samoga grada. Od manifestacija u gradu ističe se Baranjska jesen. Baranjski riblji paprikaš (fiš-paprikaš) i baranjska vina dio su tradicionalne gastronomske ponude. Uzvišenje Bansko brdo sa svojim vinogradima glavni je izletišni prostor neposredne gradske okolice. Dobivanjem škole, župe, željezničke pruge i postaje, ceste i drugih važnih objekata Beli Manastir je prerastao ostala mjesta u Baranji i pučanstvom i značenjem, te s vremenom postao središtem Baranje.