Slavonija
| Istraži Slavoniju: Beli Manastir | Đakovo | Osijek | |
| Posjeti: Kopački Rit |
Na istoku Hrvatske između velikih rijeka Dunava, Drave i Save nalazi se plodna Slavonija. To je nakon Dalmacije najveća hrvatska povijesna regija, poznata po širokim ravnicama, hrastovim šumama, slikovitim vinogorjima i starim podrumima, baroknim palačama i crkvama. Tu se dobro očuvala izvorna hrvatska folklorna baština s kićenim kočijama, slikovitim narodnim nošnjama, zvucima tamburice i jedinstvenim kulinarskim specijalitetima.
Nakon središnje Hrvatske ovo je najveća turistička regija Hrvatske koju čini pet županija: Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska. Za sada je turisti razmjerno malo posjećuju jer je podalje od glavnih turističkih putova koji uglavnom vode prema moru. No, onima koji je požele otkriti, ona će ponuditi brojna ugodna iznenađenja, posebno za tankoćutne uživatelje skrivenih kulturnih doživljaja i netaknute prirode. Svatko tko podabere Slavoniju kao destinaciju nikako ne smije zaobići Park Prirode Kopački Rit . ( više o Kopačkom Ritu... )
Iako je zbog položaja u Srednjoj Europi, Slavonija kulturno slična središnjoj Hrvatskoj, ona se od nje po mnogo čemu i razlikuje. Naime, dok je središnja Hrvatska bila pošteđena ratnih razaranja, Slavonija je velik dio svoje povijesti bila pod turskom upravom od koje je oslobođena tek početkom 18. stoljeća. Stoga su njezini današnji stanovnici većinom doseljenici iz drugih dijelova Hrvatske, a dijelom i iz drugih dijelova Habsburškog imperija u sastavu kojeg je bila.
Zbog ovakvih je povijesnih okolnosti u Slavoniji razmjerno malo starih kulturnih spomenika. Ipak, sačuvani su neki osobito vrijedni spomenici iz brončanoga doba, kao što je svojevrsni simbol Slavonije, više od 4000 godina stara Vučedolska golubica. Ima tu i ostataka nekoć moćnih antičkih gradova i tvrđava, a u ponekim zakucima sačuvali su se i rijetki spomenici iz predturskog srednjovjekovlja. U njih pripadaju i bedemi najistočnijeg hrvatskoga grada Iloka iznad Dunava koji je zahvaljujući njima sve do početka 16. stoljeća odolijevao turskim napadima. Njima su se kasnije koristili i Turci, a zbog solidne gradnje održali su se i do danas.
Franjevacki samostanVećina spomenika kulture u Slavoniji vezuje se tako za 18. stoljeće, kada su izgrađene najatraktivnije građevine, osobito crkve kao svjedoci povratka ovog prostora u kršćanske ruke. One su redovno ukrašene raskošnim oltarima, kao Franjevački samostan u Slavonskom Brodu. Za to razdoblje vezuje se i procvat gospodarstva, o čemu nam svjedoče kićeni grbovi obrtničkih cehova grada Požege. Slavonija dobiva i prometnu važnost zbog okruženosti velikim rijekama Dunavom, Dravom i Savom. Od luka na rijekama roba se prevozila konjskim zapregama pa je Slavonija i danas poznata po tradiciji uzgoja konja. Nažalost, prometna važnost i ravničarski krajolici činili su Slavoniju oduvijek privlačnom i za velike osvajačke vojske pa je u gotovo svakom velikom ratu njezin prostor bio izložen teškim razaranjima. Ona su bila posebno velika u Drugom svjetskog ratu, kad se kod Batine na Dunavu odvijala jedna od najvećih bitaka između nacista i sovjetske Crvene armije. U spomen te bitke postavljen je spomenik hrvatskoga kipara Antuna Augustinčića.
Od svih dijelova Hrvatske Slavonija je najviše pretrpjela i u zadnjem Domovinskom ratu, posebice grad Vukovar. Taj je grad heroj gotovo posve razorila bivša Jugoslavenska narodna armija i izvršila jedan od najvećih genocida u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, o čemu svjedoči spomen-područje Ovčara.
Tijekom Domovinskoga rata dosta je štete pretrpio i najveći slavonski grad Osijek, ali je danas gotovo posve obnovljen. Njegovom vizurom uz obale Drave s karakterističnim GRADSKIM PALAČAMA dominira crkva svetog Petra i Pavla uz glavni gradski Trg Ante Starčevića.
Monumentalne gradske palače krase i ostale slavonske gradove kao što su Vinkovci, Vukovar, Virovitica, Slavonski Brod te posebno Požega. Ovaj u prošlosti najvažniji slavonski grad ponosi se jednim od najljepših trgova u Hrvatskoj, iako se s tim vjerojatno neće složiti stanovnici danas drugog najvećeg slavonskoga grada Slavonskog Broda.
Ipak, od sveukupne barokne građevinske baštine Slavonije prvo mjesto zauzima Osječka Tvrđa (ostaviti originalni naziv i dodati prijevod na strane jezike). Ovaj jedinstveni spoj vojne utvrde i grada, u kojem se živi uobičajenim građanskim životom, počeo se graditi 1712. godine po uzoru na nizozemske vojne fortifikacije. Osim zidina, koje su većim dijelom uklonjene, do danas je Tvrđa ostala u gotovo nepromijenjenu stanju. U njoj se danas nalazi Osječko sveučilište i Muzej Slavonije. Tvrđa je ujedno i jedini kulturni spomenik Slavonije predložen za Svjetsku baštinu UNESCO-a.
Za razliku od Osječke Tvrđe, u Slavonskom Brodu nekadašnje su obrambene zidine ostale dobro očuvane. Kao i većinu slavonskih tvrđava iz 18. stoljeća, ovu je tvrđavu osmislio slavni vojskovođa princ Eugen Savojski. Tvrđava je većim dijelom u funkciji turizma pa služi kao muzej i prostor namijenjen održavanju starih zanata, a dijelom je za svoje potrebe koristi i gradsko poglavarstvo Slavonskog Broda.
Od starijih tvrđavskih kompleksa u Slavoniji ostale su razmjerno dobro sačuvane fortifikacije grada Iloka podno kojih se nalazi nadaleko poznati Iločki podrum u kojem se proizvodi glasovito vino iločki traminac. Za razliku od Iloka, od zidina nekad moćnog srednjovjekovnoga grada Ružice na Papuku iznad grada Orahovice ostale su samo ruševine. O bogatoj vojnoj povijesti Slavonije i Baranje iz novijeg doba svjedoči, pak, muzej u Batini, na mjestu velike bitke iz Drugoga svjetskog rata.
Zbog razmjerno novije gradnje u Slavoniji ima mnogo očuvanih dvoraca i palača, posebice u Podravini zapadno od Osijeka. Među njima je najmonumentalniji dvorac Normann-Prandau u Valpovu s djelomično očuvanim zidinama. Najelegantniji je klasicistički dvorac Pejačević u Našicama okružen lijepim pejzažnim parkom i jezerom, nazvan po ovoj slavnoj velikaškoj obitelji koja je vladala najvećim dijelom slavonske Podravine. U tom je dvorcu živjela slavna hrvatska skladateljica i pijanistica Dora Pejačević, čiji je klavir jedan od glavnih eksponata Zavičajnog muzeja u Našicama smještenog u jednako elegantnoj unutrašnjosti dvorca.
Dvorac Pejačevića krasi i središte najzapadnijeg slavonskoga grada Virovitice. No, najposebniji je najmlađi dvorac Mailath u Donjem Miholjcu pokraj rijeke Drave, građen početkom 20. stoljeća u za ove krajeve netipičnom engleskom lovačkom stilu.
Ima lijepih dvoraca i južnije u vinorodnoj Požeškoj kotlini, kao što je dvorac u Kutjevu pokraj poznatog vinskog podruma iz 13. stoljeća.
SLAVONSKA SAKRALNA BAŠTINA također održava duh vremena u kojem je građena. Najvrjednije građevine vezane su uz biskupska središta kao što je Požega, s jednom od najljepših biskupskih zgrada na glavnom Trgu svetog Trojstva. Njega krasi „Kužni pil” (ostaviti originalni naziv i dodati prijevod na strane jezike) u spomen na žrtve ove opake bolesti. Najmonumentalnija sakralna građevina u Slavoniji je katedrala u Đakovu, koju ju 1866. godine dao izgraditi đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer kako bi dao važnost Đakovu kao crkvenom središtu Slavonije. Đakovačka katedrala jednako je lijepa izvana, plijeneći crvenom bojom opeke, i iznutra gdje je krase raskošni oltar i vitraji. Karakteristična crvena boja vidljiva je i na vanjštini glavne osječke crkve svetog Petra i Pavla.
Ljepotom se ističe i franjevački samostan u Virovitici s crkvom svetog Roka, posebice unutrašnjost crkve, dvorište samostana i blagovaonica. Franjevci su zaslužni i za raskoš crkve sv. Trojstva u Slavonskom Brodu i samostana u Šarengradu pokraj Dunava. Iznimnu vrijednost imaju i neke crkvice, kao npr. svetog Petra i Pavla kod sela Topolje u Baranji, koju je 1722. godine podigao princ Eugen Savojski u znak zahvalnosti za pobjedu nad Osmanlijama.
Značaj koji nadmašuje njezin vanjski izgled znakovit je za templarsku crkvicu svetog Martina kod Našica, kao jednu od rijetkih očuvanih crkava iz predturskog doba. Sasvim je posebna crkva Svih Svetih u Đakovu s očuvanom unutrašnjošću nekadašnje turske džamije, kao i kapela ugrađena u zidine valpovačkog dvorca. Posebnim izgledom ističu se i crkva sv. Terezije Avilske u Suhopolju kod Virovitice, crkva svetog Dimitrija u Brodskom Drenovcu te pravoslavni manastir svetog Nikole kod Orahovice. Konačno, kulturna šetnja Slavonijom ne može se zamisliti bez doticaja s njezinom jedinstvenom NARODNOM KULTUROM. Ona zrači iz pastorale slavonskih sela, kao što je Davor na Savi s krovovima zaraslim u travu, iz bogatstva velikih dvorišta sa starim kolima, a o duhu Slavonije govore i tople boje fasada te jednostavnost unutrašnjosti kuća. Jednako su lijepe i maštovite velike seoske kuće i kućice namijenjene odmoru od napornog rada u vinorodnom okolišu poput onih na brežuljcima Požeškog vinogorja.
Među tim selima ljepotom se posebno ističe Zmajevac u Baranji i zvonici njegovih crkava utopljeni skladno među seoske kuće uz glavnu ulicu. Još se bolje može osjetiti duh ovog kraja uđemo li u kuće baranjskih vinogradara i kušamo lagana vina koja se čuvaju u njihovim brižno uređenim podrumima.
( IZVOR: www.htz.hr )
